U petak 13.3. s učiteljicom i učenicima 3.a razreda uputila sam se u Knjižnicu Savica. Ljubazne knjižničarke upoznale su nas s današnjom predavačicom Petrom koja nas je došla upoznati s radom Skloništa za nezbrinute životinje Grada Zagreba Dumovec. Puma je za to vrijeme stidljivo promatrala iz kuta knjižnice kako ćemo se ponašati. Nakon kratkog predavanja u kojem smo saznali kako su smještene napuštene životinjice i koliko je truda potrebno da bi se one same mogle osjećati sigurno, shvatili smo kako je malen korak do njihovog udomljavanja, a koliko ljubavi im možemo time pružiti, a beskrajno mnogo nje i od njih dobiti. Nasmijana Petra, uvela nas je i slikovnicom Mi nismo sami u život ljubimaca i njihove osjećaje kada su zatvoreni u kavezu. Objasnila nam je kako možemo prepoznati znakove na psima kada su ljuti, pospani, zaigrani, sretni. Kako se o životinjama trebamo brinuti i ako se odlučimo na njihovo udomljavanje moramo biti svjesni da to ne činimo samo kratkotrajno, jer tada i ta životinjica postaje članom naše obitelji. Nakon predavanja, čitanja priče i kratkog ponavljanja o naučenome, učenici su pojedinačno prilazili Pumi, pozdravili je, kratko pomilovali, te nagradili kolačićem. Ako je danas i bilo skrivenih strahova prema psićima, Puma ih je poput oblaka rastjerala i izmamila svima osmijeh na lice. Uostalom, kakvi smo mi prema njima, takvi su oni i prema nama.
